Select Page

Captain America: Civil War (a bolje – “Građanska čarka”)

Captain America: Civil War (a bolje – “Građanska čarka”)

Kada smo, sada već daleke 2008. godine ušli u bioskop da gledamo prvog Čeličnog čovjeka (Iron Man), zaista nismo znali što da očekujemo. Ono što smo dobili nam je pokazalo da superherojski žanr može biti dosta drugačiji od onoga što nam je do tad nuđeno, prije svega zbog nevjerovatne doze šarma i zabave. Ono što je, pak, bio revolucionarni filmski momenat za sve nas je bila after-credits scena u kojoj Semjuel L. Džekson kao Nik Fjuri najavljuje da je to samo prva epizoda u jednoj velikoj superherojskoj priči u koju ćemo uroniti kroz prizmu različitih protagonista. Iako sada djeluje sasvim logično, ovaj potez, ovaj prenos stripske logike na veliki ekran je bio ambiciozan, originalan i vrlo riskantan. Sada vidimo da se višestruko isplatio…

Iron man nick fury

Prva faza filmova je imala i dobre i loše momente, ali prije svega sjajnu kulminaciju prvim Osvetnicima. Činilo se da film ne može biti zabavniji od toga. Druga faza je bila bolja, eksplozivnija, originalnija, ako govorimo o “samostalnim” filmovima, izdvajajući Čuvare galaksije (Guardians of the Galaxy) i Kapetan Amerika: Zimski vojnik (Captain America: Winter Soldier), ali je zato njegova kulminacija bila zaboravna i prilično razočavajuća kroz drugi dio Osvetnika (Avengers: Age of Ultron).

Odlično iskorišćen lik Spajdermena
spajdermenIstakao bih i odličnu ‘upotrebu’ Spajdermena (a kratku) gdje se nije gubilo vrijeme na dosadnjikavoj ‘origin story’ koju svi znamo napamet.

Sada smo u trećoj fazi koju otvara Kapetan Amerika: Građanski rat (Captain America: Civil War), za mene lično najočekivaniji film u ovom žanru od kada je najavljen. Prvo da pređemo osnovne stvari – priča nema veze sa onim građanskim ratom iz stripa, već počinje od pitanja da li Osvetnici treba da se stave pod nadzor Ujedinjenih Nacija, ali suštinu vuče iz dileme o sudbini najboljeg prijatelja Kapetana Amerike – Bakija, tj. Zimskog vojnika. Sama radnja nije loša, ima solidan ritam i kompoziciju, i motivacija likova je jasna i smislena. Sa glavnim junacima se možete saživjeti kao i do sad, a sporedni junaci su odlično iskorišćeni.

Dakle, radnja nije epohalna ali nema praznog hoda niti momenata u kojima ćete udarati šakom u čelo zbog gluposti glavnih junaka. Akcija je odlična i u suštini ne prestaje, a opet ima dovoljno mjesta da se “odmorite” i sačekate sledeći udar. Efekti su na visokom nivou, a opšta atmosfera je dobra. Da je ovo prvi ovakav film iz Marvelovog univerzuma, mogli bismo ga nazvati epohalnim i najzabavnijim filmom ove generacije, ali on to nije.

fight

Problem sa Građanskim ratom se ne nalazi u sklopu samog filma već u tome što je Marvel ovdje odigrao “na sigurno”. Dok stripska priča sa istim imenom obrađuje na svoj način mnoge dileme američkog društva nakon 11. septembra, ovdje skoro i da nemamo paralele sa “stvarnim” svijetom. Nemojte reći da je to samo film o superherojima, jer i superherojski film može mnogo toga da kaže – paralele sa operacijama CIA tokom Hladnog rata, te sa opštim špijuniranjem koje izvodi NSA su najbolji momenti filma i predstavljaju nešto najsuberzivnije što je izašlo iz mejnstrima Holivuda u poslednjih par godina (iako je sama poenta na kraju razvodnjena, njena suština je tu za onog ko želi da vidi). Ovdje je zato čitava marketinška kampanja “Na čijoj si strani” nebitna, jer posle pola sata je jasno ko je zapravo u pravu, a prvobitni konflikt oko toga da li UN treba da nadzire Osvetnike ili ne je potpuno skrajnut i nebitan.

captain-america-civil-war-teams

Sve ovo govorim iz jednog prostog razloga – balon superherojskih filmova se naduvao do pucanja. Ako ne evoluira, ako ne pruži nešto iznad dobre makljaže – ponovo će se vratiti na vječno ributovanje Spajdermena i Fantastične četvorke, a mislim da niko sa IQ većim od 10 ne može ponovo da prolazi kroz te muke. Jedini način da to učini je da malo produbi likove, da postavi neka vječna pitanja kroz njihove poteze i težnje. Svaki čovjek ponekad razmišlja o temama koje obrađuju uglavnom “ozbiljni” filmovi, ali nije svako posvećen filmofil da predano gleda Bergmana, Kjubrika ili Hičkoka. Zato bi ti ljudi rado našli odgovore ili komentare na svoja pitanja kroz Kapetana Ameriku, Gvozdenog čovjeka ili Hulka, u filmovima koji bi ih zabavili, ali i malo zamislili (Nolanov Betmen je pokazatelj da je to itekako moguće, kao i, opet naglašavam – Zimski vojnik).

SPOILER ALERT: kliknite da otkrijete paragraf koji otkriva neke djelove filma

team murica

Pošto je neizbježno porediti ovaj film sa Betmenom protiv Supermena, red je da se dotaknemo i tog pitanja. Građanski rat je daleko zabavniji, smisleniji i u svakom smislu filmski bolji. Ipak, Betmen i Supermen su bili ambiciozniji film i bliži su građanskom ratu od ovog filma koji nosi to ime iz prostog razloga što je njihov sukob (iako nespretno i donekle besmisleno sproveden i koncipiran) dolazi zbog nekih fundamentalnih pitanja, kao npr. da li je iko može da bude izvan zakona (koliko god imao dobru namjeru i veliku snagu, i bilo da se zove Betmen ili Supermen).

'Betmen protiv supermena' - pogledajte (ili nemojte)!
BatmanVSuperman-xlargeKliknite ovdje da pročitate blog post Milutina Pavićevića o filmu Betmen protiv Supermena: Zora pravednika)

DC varijanta je prije svega pokazala slabosti zato što je zbrzala motivacije glavnih likova, te je razlog sukoba izgledao kao što je napisao Milutin Pavićević u svojoj recenziji – kao da im je neko rekao “bez majke, pobij se sa Betmenom” (i obrnuto). Marvelova verzija i njeni likovi su rasli 8 godina kroz mnogo više filmova i daleko je lakše bilo izvesti njihove razloge za odabir ove ili one strane (recimo prelaz Toni Starka od potpunog libertarijanca ka poborniku državne kontrole je potpuno smislen) te je građanski rat zaista mogao da se vodi oko nekog zanimljivog pitanja. Marvel je odigrao na sigurno i napravio zabavniji i svakako bolji film od DC tuče između dobrih momaka. Šteta što nije bio hrabriji, jer je imao daleko više potencijala…

Autor je Stefan Đukić, koji osim što voli “superherojske filmove”, ima i svoj podcast “Glasom protiv negativnog”, koji je nadgradnja bloga Protiv negativnog i za svoj predmet uzima pitanja iz nauke, umjetnosti, društva i filozofije. Teme su “suštinske”, a gosti su ljudi van medijskog mainstreama (ili ako jesu zastupljeni u medijima – onda u emisiji govore o temama o kojima inače nemaju prilike da govore). Sve do sad snimljene emisije (a, naravno, i buduće) možete poslušati na YouTube kanalu “Glasom protiv negativnog

About The Author

Stefan Đukić je diplomirani filozof kome je akademizam preuzak. Autor je i voditelj radio emisije "Glasom protiv negativnog" koja bježi od aktuelnosti. Ljubitelj je fudbala koji se grozi Barselone i Bajerna. Ukratko, sve naopako. Piše na svom blogu www.stefandjukic.com.

Leave a reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *