Select Page

Sudbina je(ste) čudesna ili – kako smo se zaljubili u Ameli Pulen

Sudbina je(ste) čudesna ili – kako smo se zaljubili u Ameli Pulen

Čudesna sudbina Ameli Pulen (Le Fabuleux Destin d'Amélie Poulain) ima dvije fabularne linije. Prva podrazumijeva realistički prikaz života nositeljke radnje i svih likova sa kojima je u posrednoj ili neposrednoj vezi, dok druga fabularna linija obuhvata fantazijski prikaz likova, odnosno njihov tipičnosti i neoubičajenosti – čudesnosti.

Ocjene filma 'Amelie'
ocjene-box-za-kokiceOvaj film režisera Žan-Pjer Ženea iz 2001. godine na IMDB je ocijenjen sa 8.4, dok je na Rotten Tomatoes ocijenjen sa 89%.

U tom presjeku realnosti i fantastike stoji Ženeova protagonistkinja. Razvojna psihologija i psihologija ličnosti nas upućuje na djetinjstvo i sve razvojne etape jedne ličnosti. U tom duhu, hronološki se pripovijeda o Ameli (Audrey Tautou), od najranijeg djetinjstva do srastanja u ženu (prerastanjem u socijalno i seksualno biće). To strastanje ima, kako bi kazao Pekić, fantazmagoričnih elemenata koji se javljaju ne samo kod protagonistkinje, već i kod onoga koji slijedi radnju, antagoniste koji se javlja u liku Nina (Mathieu Kassovitz), muškarca koji će kroz motive potrage, zavođenja, igre i srodnosti uključiti romantiku kao lajtomotiv. Motiv potrage, ukoliko posmatramo etape drame, ključan je za razvoj kuluminacije, dovodi do vrhunca i konačnog razrješenja radnje. Slučajni susreti muškarca i žene, slučajne okolnosti koje ih dovode u vezu aludiraju na motiv sudbine koja, uostalom, svoj prostor nalazi u samom naslovu čime reditelj jasno sugeriše da je ona simbolički interpretirana u filmu kroz razvoj fabule.

Po ličnom ubjeđenju, Ženeov film nije romantična komedija. On je film o jednoj introvertnoj djevojci koja je vična mašti, koja je antisocijalna i čiji svijet čine opsesivno-kompulsivne radnje koje svjedoče o njenoj izolovanosti, atipičnosti i izolovanosti. Upravo ova tema navodi nas na razmišljanje da je film psihološki i da je to njegova krajnja žanrovska odrednica, ali svakako da ima elemente ljubavnog i sociološkog.

Nwb2d3NTrUWzPGPm5V0sqQgSRbDueK9Z_1920x1080_251728963986Narator je sveznajući. Javlja se distanciran od svijeta koji posmatramo, objektivno i racionalno. Sveznajući pripovjedač uvodi nas u filmsku stvarnost idući od opšteg ka konkretnom. Ali i to opšte struktuisano je kroz detalje, istorija jednog bića sagledana je u slučajnostima, banalnostima i ironiji:

“3. septembra 1973, u 18 sati, 23 minute i 32 sekunde, muva zujara, koja u minuti udara krilima 14.670 puta, sletjela je u ulicu Svetog Vinsenta, na Monmartu. Te iste sekunde, na terasi obližnjeg restorana čaše su neopaženo plesale na stolnjaku koji je podigao vjetar. U tom trenutku, na petom spratu, u Trudaineovoj 28, u devetom arondismanu, Južen Koler vratio se sa prijateljeve sahrane i brisao je iz adresara njegovo ime. Te iste sekunde spermatozoid koji je sadržao X hromozom, a koji je pripadao Rafelu Pulanu, požurio je ka jajašcu gospođe Pulan, rođene Amandin Fuet. Devet mjeseci kasnije rodila se Ameli Pulan.”

Amelie-0242Obrnutim postupkom, od konkretnog ka opštem izvodi nas iz svijeta u kojem smo se zaljubili u njegovu protagonistkinju:

“Danas je, 28. septembar i tačno je 11 sati. Na ringešpilu, u blizini voza straha, mješalica slatkiša miješa slatkiše. U tom trenu, na klupi, na trgu Viljete, Feliks L. Herbier otkrio je da u ljudskom mozgu ima više veza nego atoma u svemiru. U isto vrijeme, u blizini Sakre – Kura, benediktinke vježbaju bekhend. Temperatura vazduha je 24 stepena, vlažnost 70 posto, a pritisak vazduha 990 hektopaskala.”

Infantilnim pripovijedanjem, pripovjedač ulazi u perspektivu djeteta dok portretiše Ameli, djevojčicu kojoj srce lupa prilikom očevih mjesečnih pregleda zbog čega on zaključuje da je anemija, koja gubi majku onog dana kada se neko odvažuje na samoubistvo. Taj uzročno-posljedični odnos autor dosljedno sporovodi na nivou cijele fabule: smrt britanske princeze Dijane dovodi do padanja čepa parfema koji udara o pločicu, a pala pločica vodi do stare kutije, ona do dječaka i razmišljanju ka usrećivanju njega, a to razmišljanje do niza gestova i potraga. Te potrage vode ka dvijema važnima – potrazi za ljubavlju i sebe same. Problematizuje se motiv dobrote i diskretno se sugeriše da se težnjom ka sreći drugoga dolazi do sopstvene.

Amelie_and_NinoSve te veze, nastale posredstvom slučajnosti, osvjetljavaju motiv sudbine iz naslova, koji se ne odnosi samo na protagonistkinju.

Mašta je jedino utočište, a stari, pokvareni aparat, materijalizovana perspektiva male i buduće Ameli, “bilježi” sve one fantastične oblike i bića koja su dio širine uma, a skučenosti osjećanja. Hendikepirana za osjećanja dane provodi u društvu sa ljudima koji imaju svoje hendikepiranosti – agorafobičnim slikarom, bivšom cirkusantkinjom i ugnjetavanim prodavcem povrća. Sve te, uslovno kazano, hendikepiranosti osvjetljavaju se kao vrline jer ambijent koji Žene dočarava je svijet lišen osjećaja, empatije, čulnosti i mašte koji odbacuje čudnosti pojedinaca tretirajući ih kao negativnosti.

Amelie-4Renoarova slika koju godinama slika Difoje, slika je u slici, kadar u kadru, priča u priči – djevojka sa čašom, usamljena i odlutalog pogleda, u prostoriji okružena ljudima. Ameli konačno sakuplja hrabrost da izađe iz izlovanosti, da pobijedi svoju stidljivost i odvažuje se na priznanje osjećanja.

Muziku za film komponovao je francuski umjetnik Jan Tirsen čiji muzički opus karakteriše obrada francuske romske muzike i upotreba mnoštva instrumenata. Ona slijedi radnju i doprinosti ambijentu filma i razvoju lika. Radnja je smještena u Parizu, na Monmartu. Zelena i crvena boja su, na planu stila dominantne, a ovakvom upotrebom kontrasta simbolički se kontrastiraju fabularni elementi i doprinosi se naglašavanju metode fantastičnosti.

Na prološkoj granici, Ameli postaje dijelom fabule izlaskom iz majčine utrobe i ulaskom u svijet, dok na epiloškoj granici ona izlazi iz tog svijeta, ali više nije usamljena. Raširene ruke simbolizuju slobodu, a naslon na vrat muškarca povjerenje, čime se aludira na oslobađanje od stega, djetinjstva, trauma i urona u život.

Amelie-1249Ameli Pulen živi u svijetu klišea, ali perspektiva koju ima čini klišee fantastičnim, čudesnim i shvata da upravo oni sakrivaju detalje koji kroje sudbinu…

 

About The Author

Tamara Milošević je stalna putnica na relaciji mašta - stvarnost. Beskrajna zaljubljenica u prirodu, nevična društvu, odana umjetnosti.

Leave a reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *